Kad je Novak Đoković odigrao posljednji poen i pobjedio na turniru u Australiji, činilo se da sva srca u Srbiji kucaju u istom ritmu. A isto tako se činilo i da su svi njegovi navijači, prijatelji i članovi porodice zaplakali zajedno s njim kad se šampion zagrlio s majkom i bratom.
Djelovalo je kao da će Nole kolabirati u tom trenutku. Legao je na pod lože, sakrio lice rukama. Kad se podigao i sišao do svog mjesta na terenu, tu nije bio kraj. Ponovo se rasplakao, zaronivši lice u peškir, a blizu postavljana kamera s mikrofonom snimila je i njegove jecaje.Zašto se nije radovao? Ili su to bile suze radosnice?
“Poslije velikog stresa i dostignuća dolazi i pražnjenje”, objasnila je sportski psiholog Marijana Mladenović gostujući u Beogradskoj hronici. “A kad neko postigne nemoguće, kao što je učinio Novak, ljudi se s time identifikuju.
On je pravi primjer iz bajke, onaj knjiški primjer za to kako jedan sportista treba da bude spreman za sve na terenu i oko terena”, kaže Marijana.
Prema njenim rečima, Novak nije prošao lak proces pa da iz toga proizađe samo “obična” radost. Suze su došle kao epilog velikog rada i truda i samo on zna šta je prošao.
“Da bi neko postao takav šampion kao što je Novak, treba da ima i tu posebnu strukturu ličnosti, ali su ključne vještine koje se uče i savladavaju na sportskom putu”, objašnjava psiholog. Ne misli ona pritom na sportske, već na psihološke vještine.
“Mogao je i on da se obeshrabri kao drugi, pred nekom preprekom. Ali on je svaku pretvarao u izazov”, kaže Marijana.
Sportisti se uče da nijednu situaciju ne treba da dočekuju kao prelomnu, već da u svakoj vide izazov i pozitivan podstrek da budu bolji i jači. “I to treba umijeti i onda kad sve izgleda kao da je izgubljeno.”
U teoriji zvuči lako da treba “razviti otpornost na svaku vrstu stresa”. Tako sportisti dobijaju savjet “SAMO nemoj da misliš o rezultatu” ili “nemoj da se obazireš na okolinu”, ali to uopšte nije tako lako.
Na pitanje da li se šampion rađa ili postaje, Marijana kaže da “šampion sam sebe gradi”. Ključna je riješenost samog šampiona da radi nepokolebljivo i da nikad ne odustaje, glavna je njena poruka.
Neminovno je da svako dođe do trenutka kad mu ne ide, objasnila je. Ključ je da to kanališe na način koji je već unaprijed pripremljen, šampion treba da zna šta će da radi kad ne ide sve kako on želi. Mnogi pokažu neke nekontrolisane akcije, a važno je zadržati kontrolu nad sobom i onda kad se ljutimo.