Prije 26 godina sin mi je poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Iza sebe je ostavio ženu koja je bila u četvrtom mjesecu trudnoće. Potpuno se posvetila sinu i pružila mu svu ljubav svijeta.
Svaki vikend sam dolazio vidjeti unuka, a barem jednom mjesečno bismo stariji sin sa svojom porodicom i ja došli kod njih na ručak.
Nikad nije našla drugog muškarca, iako smo joj govorili da je to sasvim normalno i u redu (i ja sam ostao mlad bez žene i znam kako je to). Uvijek bi govorila za mene nema niko drugi on je bio i ostat će jedini. Često zna reći da ga još čeka da se vrati s tog prokletog puta.
Unuku nikad ništa nije falilo sve mu je obezbijedila. Prije nekoliko mjeseci mali je diplomirao, a uskoro se i ženi. Riječima ne mogu opisati koliko sam ponosan na nju što je sve to izdržala i uspjela sama. Dao bih sve da moj sin može vidjeti kako je uspjela i odgojila njihovo dijete i da zajedno uživaju u čarima života.”