Ruski psiholog sa praksom dugom 30 godina, Mihail Labkovski poslao je jedan apel svim roditeljima
Prijatelji, htio sam da vam kažem zašto ne smijete da tučete djecu (ako vam iz nekog razloga to nije očigledno).
Kada smo u stanju stresa, na primjer, prijetnja nam “visi iznad glave”, rugaju nam se ili nam nanose fizičku bol – grupa takozvanih glukokortikoidnih hormona se oslobađa u krvi. Ovu su “hormoni stresa” koji su odgovorni za reakciju na napad “udari ili bježi”.
Ovaj proces je prilično složen i dugotrajno utiče na tijelo. Zbog toga se kod djece u prisustvu roditelja (posebno majke) ovi hormoni ne oslobađaju u krvi. Tako priroda štiti djetetovo tijelo u razvoju od dodatnog opterećenja.
Ako roditelj sam postane izvor stresa, tada dijete neće to nasilje da percipira kao opasnost. Odnosno, nema stresa, njemu je to “normalno”, sve je u redu, TAKO MORA BITI jer dolazi od roditelja.
Šta mislite, u kakvu će osobu izrasti vaše dijete koje od malih nogu vjeruje da su NASILJE I AGRESIJA NORMALNO STANJE?
A šta će se dogoditi ako dijete dođe u dodir sa stvarnom prijetnjom od odrasle osobe?
Odgovoriću vam sa psihološkog, a ne fiziološkog stanovišta. Postoje dva scenarija: dijete će postati agresor ili žrtva.
Tući dijete znači slomiti njihovu vjeru u život.
Molim vas da pronađete snagu u sebi i shvatite koliko nije u redu tući djecu! Moguće je da ste i sami bili pretučeni u djetinjstvu i sigurno se i dan danas sjećate tih batina kao najbolnije stvari u djetinjstvu.
Prijatelji, ovo je veoma ozbiljna i veoma važna tema. Iskreno se nadam da ćete shvatiti o čemu vam pričam.