“Razveo sam se sa ženom, živjeli smo kod mene sa mojim roditeljima…”

“Razveo sam se sa ženom.

Živjeli smo kod mene sa mojim roditeljima. Sve je bilo idealno. Cvjeta kuća.

Ali vremenom ona je postala paranoična i patetično ljubomorma.

Sve sam radio da bi se ona promijenila. Mnogo sam je volio. Dobili smo kćerku. Kada više nije mogla mene da riba, počela je moje roditelje i bližu rodbinu. Rušila mi je kuću i sve što je neko sa puno živaca i snage gradio.

Mogu roman da napišem šta mi je sve radila.

I poslije nekog vremena hoće da se vrati. Zbog kćerke ja sam spreman za to, ali više ništa ne osjećam prema njoj. Rekao sam to ocu, a on meni: “Ako to uradiš mi se selimo, a ti spremi ludačku košulju za tebe. Ja i tvoja majka to ne možemo da gledamo.”

A ja kao njihov sin nikada neću da dozvolim da cijeli svoj život bace u rijeku zbog osobe koja uništava sve. A ja da odem ne pada mi na pamet jer bi isto to uradio.

Cijelo djetinjstvo rada i štednje da bacim uz vjetar. Srce mi se cijepa zato što sam vjerovao u bajke i što sada jedno nevino biće ispašta zbog nas…”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *